Ogroman dio težine majčinstva leži u krivnji koju kao mama toliko često osjećaš. To propitkivanje “jesi li mogla bolje” i samokritiziranje kad nije bilo “dovoljno dobro” troše ogromne količine mentalne energije i značajno narušavaju kvalitetu tvoje svakodnevnice.
Ovo su samo neke od misli koje žene toliko često vrte glavom kad razmišljaju o svemu što jesu (ili nisu) napravile za svoje dijete. Jesi li i ti jedna od njih?
Još od trudnoće pokušavaš sve raditi “ispravno”. Daješ sve od sebe da stvoriš savršene uvjete za razvoj svog djeteta - jer mu želiš sve najbolje. Užasavaš se pomisli da na neki način oštetiš ili zakineš svoje dijete - i katastrofiziraš svaku situaciju koja odstupa od tog nametnutog standarda.
Dosadno ti je doma s bebom?
Kakva si ti to mama koju ne ispunjava vrijeme s djetetom?
Svako uspavljivanje traje satima i ponekad ne znaš bi li radije sebe ili bebu bacila kroz prozor?
Nešto nije u redu s tobom.
Iako se bojiš prilagodbe, jedva čekaš da svoju 16-mjesečnu bebu ostaviš u vrtiću i da konačno prvu kavu u danu piješ u miru (pa makar i u uredu)?
Nemajka.
Ponekad ti je svega toliko previše da bi najradije negdje pobjegla na par dana?
Očito ne voliš svoju djecu.
Rekla si joj "brojim do tri ili ću baciti sve te igračke" i stvarno si to mislila, iako si negdje pročitala da se to tako ne radi?
Nisi ništa bolja od svojih roditelja.
Vikend provodiš brojeći sate do ponedjeljka i vrtića, umjesto da uživaš u svakoj sekundi koju imaš sa svojim djetetom?
Nezahvalna si, jednog dana ćeš žaliti za ovim vremenom.
Često se bojiš da ćeš naštetiti svom djetetu nekim svojim postupkom?
Gotovo svakodnevno osjećaš grižnju savjesti, pogotovo kad radiš nešto za sebe?
Teško ti je nositi se s djetetovim plačem, tugom i/ili ljutnjom i najradije bi napravila sve u svojoj moći da izbjegneš takve trenutke?
Često sama sebi zamjeraš što se nisi “više potrudila” i što ne “uživaš u svakom trenutku”?
Previše vremena i energije ti odlazi na istraživanje što je najbolje za tvoje dijete jer ti je teško donijeti odluku što u određenoj situaciji napraviti - a kad odlučiš, i dalje se propitkuješ je li moglo bolje?
Smatraš da u puno situacija pogrešno reagiraš (ili ne reagiraš, a misliš da si trebala), pa se kritiziraš i osjećaš kao da nisi dorasla tome da budeš mama?
Većinu vremena si neraspoložena i pitaš se kako to da je drugim mamama lakše nego tebi?
Toliko žena se kronično iscrpi i pogubi u pokušajima da stvore savršene uvjete za svoje dijete, da prečesto prvih nekoliko godina roditeljstva provedu u frustraciji, krivnji i osjećaju da unatoč svom tom trudu, i dalje nisu dovoljno dobre. Društvene mreže preplavljene su objavama o temi krivnje i podsjetnicima poput “dovoljno si dobro”, “radiš najbolje što znaš” i “djeca ne trebaju savršene, nego prisutne roditelje” - a ti se pitaš kako da se opustiš i budeš prisutna kad se cijelo vrijeme osjećaš toliko krivo?
Kao psihologinja koja radi ženama u periodu trudnoće, postpartuma i ranog majčinstva, okrenem očima svaki put kad naiđem na takvu objavu. Znam da su pisane u dobroj namjeri, ali nitko nikad se nije prestao osjećati krivo jer mu je netko rekao “nemoj se osjećati krivo”. Naša psihologija ne funkcionira tako. To kako doživljavaš sebe i svoje ponašanje se ne mijenja tako. Zato sam odlučila organizirati besplatni webinar o krivnji i na njemu podijeliti sve što mislim da bi svaka mama trebala znati o famoznoj “mom guilt”.
Čim se prijaviš na e-mail ti stiže direktan link za pregled snimke.
Ja sam Tihana Božo, psihologinja i edukantica kogntivno-bihevioralne psihoterapije. Iako mi je kao psihologu doslovno posao pomoći ljudima da žive kvalitetnije, postpartum me natjerao da preispitam sve što sam mislila da znam, uključujući i to što mislim o sebi.
Kad sam tek postala mama, bila sam iscrpljena do krajnjih granica, anksiozna, usamljena i preplavljena te hiperfokusirana na bebu. Mislila sam da ću uživati u majčinstvu, a zapravo sam se pitala zašto sam toliko neposobna brinuti o vlastitom djetetu koje puno plače i malo spava. Htjela što prije vratiti “na staro” i ponovno se osjećati mirno i sposobno.
Istovremeno, na edukaciji kognitivno-bihevioralne terapije sam učila kako raditi s anksioznošću i depresijom. Sama sebi sam postala prvi klijent i sve naučeno isprobavala na sebi. Počela sam istraživati psihologiju majčinstva i shvatila da nisam jedina koja se tako osjeća.
upoznaj svoju psihologinju